Zima miriše na kuhano vino
Dolaskom hladnijih dana ulicama i kafićima širi se ugodan miris kuhanog vina i cimeta, miris koji nas uvijek podsjeti kako su zimski blagdani pred vratima. Netko više voli bijelo, netko crno, no u konačnici nas zagriju na jednak način i instantno poprave raspoloženje.
Kuhano vino, jednako popularno u inozemstvu kao i kod nas, nezaobilazno je piće svih adventskih sajmova. To je alkohol obogaćen šećerom i začinima, kao što su cimet i klinčić te kriškama agruma. Može se poslužiti kao hladno i kao toplo, iako se ipak najčešće konzumira kao toplo, kako bi nas dobro ugrijalo. Tradicionalno se kuhano vino pilo prije svega za Noć vještica i u božićno vrijeme. Priprema je skoro svugdje jednaka, a glavna razlika je u izboru vina, u kojem prednjači crno u odnosu na bijelo.
Prvi zapisi o kuhanom vinu sežu sve do 1. stoljeća. Rimljani su prvi primijetili čar kuhanog i začinjenog vina. Zbog mnogih putovanja i misionarstava diljem Europe, vino i kultura pijenja vina te vinogradarstva brzo su prošireni po široj okolici, čak do Škotske te po cijeloj dužini Dunava, sve do slijeva u Crno more. Popularnost kuhanog vina u viktorijanskoj Engleskoj još se povećala. U tom ugodnom toplom napitku su uživali uglavnom u božićno vrijeme, a poznati su i neki recepti o ovom zagrijanom alkoholu.
Na području srednje Europe je među poznatijim njemačko kuhano vino, odnosno Glühwein, koje je u zimsko doba dostupno gotovo svugdje, od običnih kafića i restorana do brojnih božićnih sajmova. Na njemačkom govornom području prvo spominjanje kuhanog vina datira oko 1420., a povezuje ga se s jednim njemačkim plemićem.
Recepti
Budući da je kuhano vino omiljeno piće među različitim narodima, poznato je mnogo recepata koji se temelje na vrlo sličnoj osnovi.
Osim toga što je potrebno izabrati vino koje ćemo skuhati u kuhano vino, posebna je pozornost namijenjena vrenju, a ono može biti kratko ili dugo. Vrenjem reguliramo željenu količinu alkohola po svom ukusu. Kod dužeg vrenja potrebno je obratiti pozornost na dodavanje šećera i drugih sastojaka. Isto tako, kuhano vino je bolje pripremati dulje i na nižoj temperaturi. Nakon toga u vino se dodaju šećer i drugi začini, uz neprestano miješanje kako bi se svi sastojci stopili. Najčešći dodaci kuhanom vinu jesu klinčić, cimet, anis, bazga i muškatni oraščić, ali i mnogi drugi, a variraju od ukusa do ukusa. Često se u vinu kuhaju narančine i limunove korice, iako bi se takvi napitci već mogli nazvati punčem.
Iz razloga što se kuhano vino pije već stoljećima te što se priprema na raznim proslavama i sajmovima, uvriježeno je mišljenje kako ono spada u narodna jela, točnije seosku ponudu alpskih krajeva. S druge strane, hladno kuhano vino, iako su ga prvi konzumirali seljaci na Siciliji, spada među sofisticirana pića te se servira kao specijalitet.
Nikako ne zaboravite okrijepiti se ovim aromatičnim zimskim napitkom i uživati u svim čarima koje ovo godišnje doba nosi. 
